Ilirizacija ili južnoslavenizacija jezika naroda Zap.Balkana?

 MI O SEBI – ONI O NAMA  

Srednji vijek: epitafi -pismo bosančica, 100.000 stećaka, u XVII st. balada Hasanaginica s 50 svjetskih prijevoda,

„Ilirsko-morlačko-bosanski jezik“,Fortis.

                                                                                     &

 

Ilir, Baton Dezitijatski iz Bosne – vođa na koga je Rimsko Carstvo poslalo 190.000 vojnika, kad je Bosna pala, pala je i  Panonija i proglašena Rimskom provincijom.

Slike za Bosanski ustanak od 6. do 9. god. na rijeci Bosni, Vranduk kod Zenice.

 

  

Nadgrobni spomenik porodice Batona pronađen u Župči kod Breze; danas se čuva u lapidariju Franjevačke gimnazije u Visokom (Ustupljeno Al Jazeeri)

    Molim, čitaj između redaka, jer u drugom izvoru stoji: “Batonov ustanak (Bellum Batonianum) ili Veliki ilirski ustanak, je bio najveći ... prevlasti na prostorima Dalmacije“,Wikipedija., koji je „kobajagi“ iz Panonije završio u Dalmaciji? Naš je svjedok Nadgrobni spomenik porodice Batom kod Breze!

&               

Kandijski rat Mletačko-Osmanski; „doba kad su turski gospodari bili strah i      trepet“, citiram izvor Wikipedije, do vjere „ljubavi“. A ništa „Od Kulina bana i dobrijeh dana“? Čak, kada je bard Bosne Kulin ban papi izrazio kajanje na Bilinom polju u Zenici 1203. god. zbog bogumila, ipak je iduće god. 1204.  piše Enciklopedija Jug. Zgb.  „nestao“, nezna mu se ni za grob? I to je taj „strah i trepet“ vjere „ljubavi.“

I što god ko je kazao o „Tamnom vilajetu“ od 1463. god. imao je ili nije imao pravo da nešto kaže? Može se to  odnositi i na Imotsku krajinu i Klis.Ništa novo da: neki  imaju  naglašeno negativno mišljenje o „Tamnom vilajetu“, a o periodu Austro-ugarske okupacije Bosne i  Hercegovine iz 1878. god. čute.

Da ne spominjem Krstaško-križarske ratove protiv bogumila “Zemljice Bosne“ i o tome čute, a o Austro-ugarskoj okupaciji Bosne i Hercgovine sve najljepše, samo što joj još  nisu dali epitet „Sjajni vilajet“?  Kao da te agresije nije ni bilo. A sa bogumilima, koji su ranije od preda primili ideje  vjere dualizma Tako je gorio Zaratustre, Niče, tako im je bilo dobro sa komšijama, da kada su Osmanlije osvojile Bosnu 1463. katoličke i pravoslavne vjere „ljubavi“ , masovno su bogumili prihvatili islam. Generalno se može reći: da je Osmanski period orjentalizirao Bosnu, a da je Austro-urarski period Bosnu i Hercegovinu evroropeizirao,  jer je izgleda taj period za „vjeru ljubavi“  bio raj  u “Zemljici Bosni“, zar ne, ako ćemo izmišljati? Da, ali je Osmanski period u Bosni sagradio: Most Mehmeda - paše Sokolovića u Višegradu  i Stari most u Mostaru na Neretvi – oba  na Listi UNESCO. Za Austro-ugarskog perioda,ništa nije na Listi UNESCO-a, da li to nešto govori? Autor Ttamnog vilejeta,  Andrić je u Bosni rođen, bio je u njoj, ali je nije volio,čak, šta više?  „Uz to je on uvijek mitolog nego historik Bosne i bosanstva“. Ali se i „Obrtao“. Znate,on je kao mladić bio zatvoren, jer je pripadao Mladoj Bosni, onda je kao diplomat Kraljevine Jugoslavije bio bos. ambasador u Hitlerovoj Njemačkoj ...

Njegova je dika: „Sve moje je iz Bosne“, kontraverzna? Ili on nije znao šta je, ili je samo sebe znao?

„Izvjesnost u spoznavanju novovjekovni čovjek, prema Descartesu, postiže metodom univerzalne sumnje, kojom odbacuje sve što nije jasno i razgovijetno“.

A  Vi-komšije, ćuvajte svoju „vjeru ljubavi“ niko Vam to ne brani,  kako hoćete? Imotska krajina povijesno je ime za prostor koji se nalazi u zaleđu masiva Biokove. U prošlosti je Imotska krajina obuhvaćala i rubni dio BiH, a postojeće razgraničenje nastalo je Požarevačkim mirom kojim su okončani sukobi Mletačke Republike i Osmanskog Carstva, što znači Imotski i Klis su bili u Bosni. „Nakon osvajanja Klisa, kako ističe Čelebija, sve džamije pretvorene su u crkve“, Wikipedija, gdje se „vjera ljubavi“ transformiše u vjeru „mržnje“. Taman kako je :“Čovječanstvo  guše dogme, tiranija Crkve i urlik horda. "Tako je govorio Krleža" čitateljima i čitateljicama ...“, Wikipedija. .Zaboravili ste na spomenik sjajnoj baladi Marija Margareta; ali zato može i: ako ne ide kopija, ide plagijat!. Zvuči iz mita: „ Tako ti pao grah. To ti je sudbina. Tako ti je zapisano. Zapale ti takve karte. Prihvati i igraj“.

„BOSANSKI JEZIK spada u južnoslavenske jezike, kao dio šireg srednjojužnoslavenskog dijasistema, koji čine nekoliko većih dijalekatskih grupa. Južnoslavenski jezici pripadaju užoj porodici slavenskih jezika, a slavenski jezici su dio velike indoevropske jezičke zajednice“, Wikipedija.                                                                                                                                                                 &                                                                                                                                     Jedan od prvih gramatičara, Bartol Kašić (Pag 1575 – Rim 1650), rođeni čakavac, odlučuje se za štokavštinu bosanskog tipa, kakva je Divkovićeva, te se u svom “Ritualu rimskom” (Rim, 1640) ističe da je za stvaranje zajedničkog književnog jezika (lingua communis) u južnoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor (on se zalaže za bosanski slijedeći na taj način preporuke Kongregacije za propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima).                                                                                              &                                                                                                                                              Isusovac Jakov Mikalja (1601–1654) u predgovoru “Blagu Jezika slovinskoga” iz 1649. želi kako kaže da uvrsti “najodabranije riječi i najljepše narječeje” dodajući da je “u ilirskom jeziku bosanski jezik najljepši”, i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pišu.Zato unašem  naslovu stoji „ilirizacija“.

&&                     

Talijanski isusovac Jakov...Historija Bosne Hercegovine

Talijanski isusovac Jakov Mikalja uspoređuje bosanski jezik sa jezikom Toskane kao najboljim italijanskim govorom (1651). Za Mula Mustafu Bašeskiju, koji...

Slike za isusovac jakov mikalja

 

                                                 

Anaše komšije:“Izuzev „Stećci su srednjevjekovni nadgrobni spomenici koji nastaju u vremenu od 13. do početka 16. stoljeća (u nekim zabačenim krajevima i duže), južni dijelovi Hrvatske (Imotska krajina, Sinjska krajina, Vrgorska krajina, dolina Neretve, Dubrovačko primorje, Konavle) su matični prostori stećaka, iako su stećci tekstom (čiji su stećci?) nedovolno u Wikipediji predstavljeni.  Nešto u izvoru Wikipedije nisu zadovoljni ni sa nalazima Alberta Fortisa o ilirskom jeziku Balade Hasanaginice, pa ga i ne spominju.                                                                                              

Povijest:                                                                                                                                                                                    Kandijski rat, također i Kretski rat, naziv je za peti Mletačko-osmanski rat, vođen u razdoblju od 1645. do 1669., rat Mletačke Republike i njenih saveznika (među kojima su najjači bili Malteški red, Papinska DRŽAVA I Kraljevina Francuska protiv Osmanskog Carstva i berberskih država,

„Povijesno je Imotski središte starohrvatske župe Imote.

„Turci su zauzeli Imotski 1493., a do 1498. godine u njihove ruke pali su utvrđeni gradovi: Proložac, Vrgorac, Zadvarje i sva veća mjesta ovih dviju krajina i Makarskog primorja.Dana 2. kolovoza 1717., na dan Gospe od Anđela, Imotski je oslobođen od turske vlasti.Posada tvrđave i sve muslimanske obitelji koje nisu htjele ostati pod mletačkom okupacijom, preko noći su pobjegli u Mostar, Trebinje i druga mjesta Hercegovine, a neke su odselile čak u Banja Luku u Bosni. Više muslimanskih obitelji iselilo je u Vitinu, Ljubuški, Mostar i druga mjesta Hercegovine. Iseljavanje muslimana iz Imotske krajine počelo je za vrijeme Kandijskog rata, a završeno je mletačkom okupacijom 1717. godine. Svi muslimani koji su nakon mletačke okupacije ostali na svojim ognjištima, bili su pokršteni“, Wikipedija, što će reći: od „vjere ljubavi“,- „straha i trepeta“ vjerskog i etničkog čiščenje; u tim okolnostima u srednjovjekovnoj bogumilskoj Bosni gdje je niklo oko 100.00 stećaka s epitafima pisma bosančica, su na Listi UNESCO i u XVII st. književno djelo prevedeno na oko 50 jezika Svijeta, s pitanjem: čija je bosanska balada Hasanaginica? Hasanaginica je morlačka pjesma; - Fortisov zapis Hasanaginice u njegovoj je knjizi na ilirskom jeziku; a susjedi je sramotno  stoljećima plagiraju. Fakat, šta bi Zap. Balkan bio bez „Zemljice Bosne“, bogumila, stećaka i balade Hasanaginice u njoj? Tako mi o sebi,Svijet o nama. 

„Prema  podacima Igenea, jedne od vodićih svjetskih kuća u oblasti genetičkih istraživanja DNK korijena ljudske vrste,  I2A haplogroupa (koja je direktno povezuje sa Ilirima) najrasprostranjenija je u Bosni i Hercegovini  (40%), pa potom u Hrvatskoj (oko 34%), za razliku od Srbije (22%) i Slovenije (20%)“. Otud iz našeg podnaslova pitanje: „ Ilirizacija ili južno-slavenizacija jezika naroda na Zap. Balkanu“?

                                        Slike za Alberto Fortis:“ Ilirsko-morlačko-bosanski jezik“.

                                              

        Sarajevo, 8. sept. 2023. prof. Ragib Lubovac