Stećci bosanski stil

(Prvi tekst u drugom digitalnom izdanju Stećci bosanski stil):

&

Filozofija povijesti umjetnosti, Arnold Hauser
IDEJA KNJIGE
Hauser naglašava potrebu sociološke analize povijesti umjetnosti, ali postaje „svjestan granica sociološke metode“.

Psihoanaliza je u biti teorija o funkciji nesvjesnih nagonskih sila u psihičkom životu. Freud je sam opisuje kao „znanost o psihički nesvjesnom“, i to kao „naročito jednostranu“ znanost. A time što pretvaranje nesvjesnih elemenata duha u svjesne elemente uspoređuje sa spoznajnim aktom Kantove filozofije, Freud, čini se promatra nesvjesno kao neku vrstu „stvari o sebi“ i pridaje mu nešto slično metafizičkom dignitetu. Prema psihoanalitičkim izlaganjima postoji u psihičkom životu samo kontinuitet nesvjesnoga; svjesno se naprotiv, sastoji od više ili manje inkoherentnih odlomaka u kojih veza jednih s drugima i s cjelinom duše leži izvan granica svjesnih doživljaja.
Mnogi Frojdovi sljedbenici se time ne zadovoljavaju, s konstatacijom o uzajamnoj osnovi ili o dijalektičkom uzajamnom djelovanju svjesnih ciljeva i nesvjesnih impulsa u duhovnoj aktivnosti; oni čak tvrde da se nesvjesno, da bi postalo stvaralačko, mora osloboditi spona svjesnoga. „Živa nagonska sila dolazi s one strane, od nesvjesnog“, kaže Ernest Jones: „svjesno joj samo stavlja na put prepreke“.
Otud Dilthey za sebe tvrdi, „da je razumio umjetnika bolje nego umjetnik samoga sebe“, a tek Unamuno pripisuje sebi zaslugu, da je „čitajući Don Kihota, pronašao smisao na koji sam Cervantes nije uopće mogao misliti“. Misao da umjetnik o svom djelu ne mora sve znati, naišla je, međutim, na opće priznanje Carl Jung zagovara subjektivno i kolektivno podsvjesno s interesom za simbole od ili do arhitipa izražene u mitovima i religijama, kao izraz kolektivnog i podsvjesnog u snovima, vizijama, maštarijama, bajkama, legendama... Otud i proces osjećanja i saznanja o tvorcima stećaka i simboličkoj umjetnosti uopće, koji nude slične poruke, u kojoj sam simbol nešto prikriva i otkriva. Uostalom, kao što je umjetnički simbol stećka “i prirodni simbol sova izvrsna sluha i vida, krećemo se, dakle, u krugu oka i vizuelne psihoanalize umjetnosti stećaka. Jer „sve se gubu u čovjekovoj dubini i sve izvire iz nje. Duša se usredsređuje u oku, i ne samo da ona gleda kroz oko, već se i sama u njemu ogleda“ (Hegel).

10 autora i 10 knjiga

Posljednjih 55 godina na temu stećci, pojavilo se 10 knjiga koje sam ovdje spomenuo. Prva je Enciklopedija likovnih umjetnosti, Zagreb. 1966. godine., u čijoj prvoj rečenici STEĆCI stoji: „Umjetnička obrada stećaka kreće se u okviru (u negaciji) srednjovjekovne romaničke i gotičke umjetnosti“, koji tekst potpisuje arheolog Đuro Basler. A zatim su izašle poezije, eseji i studije:
Mak Dizdar - Kameni spavač, Veselin Masleša, Sarajevo 1966. godine.
Mak Dizdar - Stari bosanski tekstovi, „Svjetlost“ Sarajevo, 1971. godine.
Šefik Bešlagić - Stećci i njihova umjetnost, „Zavod za izdavanje udžbenika“, Sarajevo, 1971. godine.
Enver Imamović - Antički kultni i votivni spomenici na području unutarnjeg dijela rimske provincije Dalmacije, „Veselim Masleša“, Sarajevo, 1974. godine.
John V. A. Fine - Bosanska crkva - novo tumačenje, Filozofki fakultet, Sarajevo, 1990. godine.
Noel Malcolm - Bosna kratka povijest, „Baybook“, Sarajevo, 1994. godine.
Marian Wenzel - Bosanski stil na stećcima i metalu, Sarajevo, 1998. godine.
Radmilo Petrović - Bogumili, Beograd, 2008. godine.
Dubravko Lovrenović - Stećci - monografija, „Rabic“, Sarajevo, 2009. godine, kojemu zahvaljujem što me „izbio iz cipela“ pa sam morao napisati to što sam napisao!

Ovih godina
A zatim, ovih godina, kad više nisam mogao izdržati hajku na bogumile i orke-striranu laž o stećcima, zanijemio sam od muke. I pitao se? „Kako je ipak jalova moja duša i moja misao, a ipak, stalno mučena besadržajnim, sladostrasnim i mučnim bolovima! Da li ikad ne treba da se razveže jezik moga duha, da li treba uvijek da tepam? To što mi je potrebno jest glas, prodoran kao pogled Linkeja, koji izaziva užas kao stenjanje giganata, trajan kao prirodan glas, po-grdan kao sveoslobađajući udar vjetra, zloban kao ruganje jeke“, Kierkegaard. I progovorio sam. Dok sam pisao ove polemičke tekstove čitaocima u dnevnim novinama, u periodu od pet-šest godina, pročitao som oko šezdeset knjiga iz historije stećaka, historije umjetnosti, filozofije i estetike. Svaki sam tekst pisao s dojmom „još samo ovaj tekst”, a zatim to pređe u ideju knjige.

Principi osjećanja i spoznaje
Uz sjajnu estetsku analizu reljefa na stećcima Miroalava Krleže Bogumilski mramorovi i Maka Dizdara u sjajnoj analizi epitafa na stećcima, Stari bosanski tekstovi, čitaocima za osjećajnu i spoznajnu analizu nudim strukturu analize umjetnosti, pa i stećaka, filozofa Kanta: 1. estetsko pojavljivanje, 2. umjetnička predstava, i 3. pojam, istina i ideja.
U 1. Kategoriju - osjećanja idu i prva otkrića stećaka: Kuripečiča, Fortisa i Bešlagića, a la ono, kada se stećci prvi put prolaznicima pojavljujuju na livadama i proplancima Bosne i Huma. Razvijeno priviđenje ili ono što egzistira u stećku je pojava. Iza nje je bit, koji je ušao u sebe ili koji u sebi bitkuje, i iz sebe reflektuje, refleksija koja odbija svjetlo, koja može biti i privid, bit i poruka...
2. kroz umjetničku predstavu - izložba, s više čula i razumom. Ovdje je to poznata Jugoslavenska izložba srednjovjekovne umjetnosti, Izložba (...) stećak a 1950. godine u Parizu: s estetskom predstavom Bogumilski mramorovi, M. Krleže, dodajemo i studija Stari bosanski tekstovi, M. Dizdara, te čin upisa stećaka na Listu svjetske kulturne baštine UNESCO - Pariz 23.07.2016. godine, gdje saznajemo.
Međutim, kod nas su prisutne i mnoge zablude o stećcima, posebmo kada se i tu prilijepe naše „tri istine“. Stoga treba zdravim razumom, zaobići teološke zablude o stećcima. Jer, najzad, služeći se idejom spomenutih: Krleže, Dizdara, Descartesa, Hartmanna, Nietschea, Kanta prelazimo u:
3. fazu objektivne analize uma: istine, pojma i ideje.